Društvo „Naša djeca“ Zabok u suradnji s udrugom Gokul, u sklopu Književnosti u Zelenoj i predfestivalskog programa 10. KIKI festivala, ugostilo je u svojim prostorijama Elizabetu Končić Trlek i njezinu Aprili (Li), junakinju romana za mlade „Pošta za Li“, a rekli bismo itekako romana i za odrasle. Autorica, jedna od dobitnica 54. nagrade Grigor Vitez za najbolji tekst za mladež, priredila je za okupljenu djecu pravo sunčano i edukativno književno jutro.
Ne samo da je okupljene počastila prvom promocijom svog romana nego je za djecu pripremila i radionicu „Vaša priča, moja priča, vaša priča“ u kojoj je redoslijed zbivanja doslovno krenuo od priče djece, pa preko autoričine priče o romanu i junakinji, da bi na kraju djeca već uvučena u autoričinu priču kroz igru došla do svojih neobičnih priča.
Kroz promociju knjige i radionicu, spisateljica je stavila naglasak na „prostor igre i stvaranja“, svojevrsno utočište koje bismo svi morali imati u sebi, nešto svojstveno naše bez obzira na sve loše što nam se možda dogodilo ili se događa.
Djeca su potaknuta na razmišljanje o sebi kroz priču o junakinji romana Li, njezinim problemima i pristupu njihovom rješavanju.
Svakako je zanimljiv način na koji je autorica pristupila trogodišnjem aktivnom procesu pisanju romana, iz perspektive dvanaestogodišnje djevojčice, krenuvši od njezinih emocija, a poslala je važnu poruku koja zaslužuje biti nit vodilja djela: „Koliko god mi je teško u životu, neću odustati od borbe za sebe!“
Dojmovi djece:
„U subotu sam bila na promociji knjige Pošta za Li i radionici. Autorica je prepričavala neke dijelove knjige i pročitala nekoliko ulomaka. Nakon toga smo igrali novu igru ‘lovice na papiru’ i svima se jako svidjela. Kroz radionicu smo u paru stvarali kreativne i zanimljive priče. Svaka priča je bila drugačija i šaljiva. Jako mi se svidjelo!“ (Lana)
„Promocija knjige „Pošta za Li“ mi se uistinu svidjela zbog toga što smo kroz ulomke djela upoznali glavnu junakinju i djelić njezinih problema. Naime, ono nekoliko rečenica koje smo čuli su nas zaista zbunile pa smo o svemu popričali i sve nam je bilo jasnije i sve više smo se mogli povezati s problemima djevojčice Li. Kasnije smo zajedno uz pomoć igre napisali svoju vlastitu neobičnu priču o kojoj smo također popričali. Radionica je bila jako opuštajuća, zabavna, ali i edukativna.“ (Sara)
