U vremenu kada djeca i mladi mogu istovremeno biti na kompjuteru/laptopu, tipkati po mobilnom telefonu, gledati televiziju i slušati glazbu, termin medijske pismenosti dobiva (barem bi trebao dobivati) veću pozornost. Društvo „Naša djeca“ Zabok kroz oblike izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece prepoznaje važnost bavljenja medijskim obrazovanjem i već unazad nekoliko godina aktualizira temu djeca i mediji, a od 2017. godine s članicama i članovima Dječjeg foruma i Dječjeg gradskog vijeća (djeca od 4. do 8. razreda), provodi Projekt „Mala početnica medijske pismenosti“ s ciljem odgoja i obrazovanja djece o medijskoj pismenosti i utjecaju medija na djecu, promocije zaštite dječjih prava i privatnosti djece u medijima te stjecanja medijskih kompetencija, medijskih znanja i vještina koje doprinose poštivanju i zaštiti dječjih prava. U sklopu Projekta provedeno je više od 20 radionica kreativno-obrazovno-zabavnog sadržaja koje su uz pomoć svih javnih i dostupnih materijala osmišljale voditeljice Jana Borovčak i Neda Novosel.

Početno su djeca upoznata s definicijom medija, postojanjem različitih vrsta medija i njihovim ulogama te sa zakonskim dokumentima koji se odnose na medije i medijsku pismenost. Djeca su kreirala i vlastite definicije medija i medijske pismenosti. Predstavljen je povijesni razvoj medijske pismenosti te njezina važnost i nužnost medijskih kompetencija u 21. stoljeću.

Radionice nerijetko uključuju prakse kao što su oluja ideja, razgovor, rasprava s voditeljicama kao moderatoricama, ponavljanje već naučenog, igre, glume, izrađivanja plakata te prezentacije čime se inzistira na razvijanju prezentacijskih vještina kod djece kao ulaganja za budućnost.
Dajući prednost učenju kroz igru, kako bismo što bolje dočarali važnost medija i razvijanja vještina i kompetencija za korištenje medijima, djeca su zaigrala igru „Pusti otok.“ Zamišljala su da žive na pustom otoku bez medija, opisivala koje stvari bi ponijela na pusti otok, kako bi preživjela bez medija, na koje načine bi se informirala i bi li se mogla priviknuti na život bez medija. Djeca su zaključila kako bi mogla živjeti bez medija zato što im, ponekad, mediji oduzimaju dragocjeno vrijeme koje bi mogli iskoristiti igrajući se s drugima.

Kroz set radionica „Predrasude nisu fora, njih svatko riješiti se mora“ djeca su upoznata s osnovnim pojmovima i karakteristikama predrasudnoga stava i stereotipa. Pomoću igara edukativno-zabavnog karaktera, igranja uloga, rješavanja diskriminacijskih situacija i kratkih edukativnih video materijala osvijestili smo postojanje predrasuda i stereotipa, pobliže ih definirali, promatrali ih u kontekstu svoje okoline i izvan njega, pa tako i kroz medije. Djeca su u samostalnom radu i zajedničkom raspravom s voditeljicama, svojim porukama uspješno „razbila“ često prisutne predrasude i stereotipe. Naučili smo prepoznati i razumjeti štetne posljedice predrasudnoga stava koji vodi do diskriminacije, a na primjeru rodnih predrasuda i stereotipa obilježili smo Međunarodni dan djevojčica koji je Opća skupština UN-a proglasila 11. listopada. Također, obilježavajući Međunarodni dan tolerancije djeca su pisala svoje poruke o toleranciji na temelju kojih je pobliže objašnjen uži i širi pojam tolerancije vezan za predrasude, diskriminaciju i etiketiranje, kao i važnost prihvaćanja drugačijega/drugačijih i međusobne tolerancije u svakodnevnom životu.
Djeca su, također, upoznata s edukativnim i promotivnim reklamama, reklamnim kampanjama, utjecajem reklama i njihovom funkcijom u medijima. Kroz razgovor kojih reklama se sjećaju, koje su im se svidjele, koje nisu dolazi se do vidljivih i skrivenih poruka tih reklama. Prikazane su reklame koje se odnose na medijsku pismenost te se pokrenula rasprava o tome jesu li ih djeca zamijetila u medijima te koja je njihova poruka. Svjesni uloga reklama i poruka koje nam one šalju, djeca su osmislila i odglumila reklame na temu dječjih prava vezanih za medije, informacije, obrazovanje i štetne sadržaje.

S obzirom na svakodnevnu upotrebu interneta, stalnoga korišenja mobilnih aplikacija, društvenih mreža i mobilnih telefona, tableta, računala općenito, posebna je pozornost usmjerena dobrim i lošim stranama interneta, pravu na informacije i privatnost. Ovo su izuzetno važna prava koja vežemo za medije i medijsku pismenost. Djeca su definirala što je za njih privatnost, koliko znaju o privatnosti na društvenim mrežama, roditeljskom nadzoru te postupcima u slučaju kršenja privatnosti. Kroz edukativne filmove i video materijale djeci su prikazane dobre i loše strane interneta i društvenih mreža te smo došli smo do saznanja kakva su dječja mišljenja o internetu te pozitivnim i negativnim stranama, a djeca su izradila i svoj BONTON – Pravila lijepoga ponašanja na internetu i društvenim mrežama.

Bavili smo se i vijestima, proizvodnjom, pisanjem i ciklusom vijesti, a urednica srednjoškolskog lista „Tabula Nova“ predstavila nam je proces nastanka školskog lista te nam prenijela svoja iskustva. Djeca su se iskušala u pisanju svoje vlastite vijesti. No, vijest je morala biti pozitivna i iz njihove okoline. Naime, djeca su jako teško odradila ovaj zadatak zato što se nisu mogla dosjetiti pozitivnih novosti iz svoje okoline, svima su prepoznatljive bile samo negativne vijesti, komentirajući kako se s negativnim vijestima najprije i najčešće susreću. To nam govori kako su mediji prepuni negativnih vijesti i koliko zapravo utječu na naš svakodnevni život.

U sklopu Projekta djeca su posjetila i Gradsku knjižnicu „Ksaver Šandor Gjalski“ gdje su doznala o njezinoj povijesti, svrhi i ulogama knjižnice. Kroz praktične zadatke djeca su bila upoznata s relevantnim izvorima informacija, stekla su vještine i kompetencije razlikovanja irelevantnih i relevantnih izvora informacija te su upoznata s informacijskom i informatičkom pismenosti. Mnoga djeca rijetko posjećuju knjižnicu, ne koriste knjižnu građu za pronalazak informacija već se oslanjaju samo na internetske izvore, tako da im je dana mogućnost upoznavanja knjižnih izvora informacija, ali i relevantnih internetskih stranica za pronalazak provjerenih informacija.

Osim radionica s forumašima i vijećnicima Projekt je vršnjačkom edukacijom predstavljen učenicima 6. razreda Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog Zabok kako bi se ovom važnom temom medija i svih izazova s kojima se susreću današnja djeca i mladi, koristeći razne medije, obuhvatio što veći broj djece. Djeci su kroz edukativno-kreativnu radionicu predstavljene vrste medija, njihove pozitivne i negativne strane, prava djece vezana za medije i medijske sadržaje. Posebna pozornost pridala se zaštiti od krađe identiteta, loših utjecaja interneta, pravilima ponašanja na internetu i sl. Neposredno prije kreativno-edukativne radionice učenice i učenici sudjelovali su u kratkoj anketi otvorenoga tipa, kako bi se provjerilo njihovo opće znanje, stupanj poznavanja i upoznatosti s temom medija, pismenosti, ali i dječjih prava općenito. Na taj smo način došli do sljedećih korisnih informacija: sam pojam dječjih prava svojim riječima ne zna definirati 42,5 % (17 od 40) dok njih 32,5 % (13) djece definira značenje dječjih prava samo kroz nabrajanje nekih prava i to upravo onih koja se odnose na članak 31. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta koji sadrži pravo na slobodno vrijeme, odmor, igru, zabavu. Od 40 % djece (16 njih) koja mogu neko pravo povezati s medijima, desetoro njih uz medije veže upravo već spomenuti skup prava na slobodno vrijeme, igru, odmor. Možemo reći da 75 % djece ne poznaje značenje dječjih prava, što bi ona trebala predstavljati ili kako se po pitanju njih uopće izraziti osim skupa prava na igru, zabavu, slobodno vrijeme što se preslikava i na njihovo poimanje medija i dječjih prava. Uočena je potreba bavljenjem medijskim okruženjem i sadržajima vezanim za medijsku pismenost u školama općenito, kao i sadržajem dječjih prava i obaveza, odgovornosti.

Članice i članovi Dječjeg foruma i Dječjeg gradskog vijeća kao sudionice i sudionici Projekta ispunjavale/ispunjavali su ulaznu i izlaznu anketu, na početku odnosno na kraju projektnih aktivnosti. Na pitanje iz ulazne ankete što očekuju od Projekta i što bi željeli naučiti o medijima, djeca su izrazila želju primjerice za učenjem o opasnostima društvenih mreža i učenjem o pravilnom korištenju medija. Zanimalo ih je zašto su mediji važni, kako nam oni mogu biti korisni u svakodnevnom životu i kako se zaštititi od „loših“ medija, što sve o njima možemo naučiti te kako se ponašati na internetu. Kako se služiti medijima te kako pronaći željeni sadržaj. Sva ova pitanja uvažena su i djeci su kroz projektne aktivnosti pruženi odgovori, a iz odgovora djece (izlazne ankete) na pitanja što su kroz Projekt naučila i što su naučila o medijima i medijskoj pismenosti te koja im je radionica bila najzanimljivija dobivamo pozitivne povratne informacije za uložen trud u izradu i provedbu radionica kao i njihov utjecaj i korist za sudionice i sudionike projekta Mala početnica medijske pismenosti.
Odgovori u izlaznoj anketi koje smo od djece tražili za definiranje medijske pismenosti svojim riječima bili su u 58,8 % ispravni, pogođeni u skladu s poimanjem medijske pismenosti generalno. Ocjena zadovoljstva provedenim radionicama bila je 4,29 što procjenjujemo kao vrlo pohvalan i iskren rezultat.

S obzirom na novostečene kompetencije i sposobnosti kritičkog vrednovanja i promišljanja medijskih sadržaja i poruka, sa svrhom promocije i osvještavanja problema kršenja dječjih prava u medijima, djeca su kroz radionice osmišljavala vlastite poruke i slogane te je nastao i tiskan je set od četiri plakata s dječjim porukama.

U partnerstvu sa Školom za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok u sklopu Projekta nastala su tri kratka filma: eksperimentalni film „Emotikoni“ s prikazom međusobe otuđenosti djece i željom za povratkom zajedničke dječje igre izvan doma i digitalnoga/virtualnoga svijeta; zatim film o dječjem prosvjedu zalaganja za pravila lijepoga ponašanja na internetu i društvenim mrežama te šaljivo-edukativno-promotivna reklama vezana za rad Društva „Naša djeca“ Zabok unutar Dječjeg foruma i Dječjeg gradskog vijeća.

Kroz projekt „Mala početnica medijske pismenosti“ težimo razvijanju otvorenog, aktivnog, kritičkog stava i promišljanja djece prema medijima i medijskim sadržajima. Važnost ovoga Projekta leži u razvoju vještina djece prema kojima bi ona bila sposobna kritički procijeniti medijski sadržaj, njegove pozitivne i negativne strane, znati se obraniti od opasnosti interneta i društvenih mreža, znati kome se obratiti u slučaju nasilja u medijskom prostoru i slično, a ta znanja i vještine potrebno je kontinuirano nadograđivati kako s djecom, njihovim roditeljima, učiteljima i nastavnicima tako i s nama voditeljima i voditeljicama u Društvima Naša djeca.

Uz promotivne materijale projekta: majice, ruksake, bilježnice, olovke i bedževe u sklopu projekta izdali smo priručnik s radionicama “Mala početnica medijske pismenosti”.