AFAZIJE / DISFAZIJE

Afazija je poremećaj već usvojenog jezika i govora. Uzrok afazije je poznato ili nepoznato oštećenje mozga. To su uglavnom moždani udari, tumori, traume, degenerativne bolesti SŽS-a. Afazija je nesposobnost uporabe jezika i kao takva  manifestira se kroz sve jezične modalitete-  pogađa sposobnost slušanja i govorenja, čitanja i pisanja, a ne ovisi o osjetilima sluha i vida. Postoji nekoliko vrsta afazije:

• motorička– osoba razumije sve što mu se govori (receptivni govor je sačuvan), ali je ekspresija onemogućena (govor). Osoba je u nemogućnosti izvoditi svjesne, namjerne pokrete govornim organima. Lake oblike motoričke afazije karakterizira otežana verbalizacija, usporen govor, te izražavanje vrlo kratkim iskazima.
• senzorička– osoba nema problema s govorenjem, ali ono što nedostaje je smislenost govora. Ni sam pacijent ne zna što je rekao. Nerazumijevanje govora, svojeg i tuđeg rezultira upotrebom besmislenih riječi  (neologizama) te njihovom pogrešnom upotrebom- ispremješanim slogovima u riječima (parafazija)
• nominalna– nesposobnost imenovanja predmeta, osoba
• globalna– ili potpuna afazija je najteži oblik afazije jer je oštećeno i razumijevanje govora i govorenje.

Disfazija je poremećaj jezika i govora kod djece koja još usvajaju jezične i govorne strukture. U anamnezi ove djece često se otkrivaju poremećaji za vrijeme trudnoće, u porodu i poslije poroda. A nerijetko se ti poremećaji proglašavaju jednim od uzroka dječjih disfazija /afazija. Također, nemali broj ove djece rođen je prije termina, ili je porod bio dug i težak pa je dijete bilo u asfiksiji.  Ponekad je ovaj poremećaj teško razlučiti od sličnih poremećaja (usporen razvoj govora), pa se dijagnoza često postavlja za vrijeme rehabilitacije.