Dislalija

DISLALIJA

Dislalija je poremećaj izgovora glasova koji obuhvaća takva odstupanja u govoru u kojima dijete, u dobi kada već treba dobro izgovarati određene glasove, zbog različitih razloga, ne može standardno za materinji jezik izgovoriti neki ili neke od tih glasova, međusobno ih mijenja ili izostavlja. Koriste se još termini neispravan izgovor glasova ili artikulacijske teškoće. To je najučestaliji govorni poremećaj u općoj populaciji djece. Dok je dijete predškolske dobi, njegov način govora, čak i kad je popraćen mnogim ‘greškama’ okolini može biti simpatičan. Neki se roditelji zavaravaju mišlju da će se to samo ispraviti. Nažalost, u većini slučajeva, to se ne događa. Bitno je na vrijeme uočiti poremećaj izgovora i djelovati na njegovo ublažavanje i uklanjanje.

Ispravan izgovor glasova u odnosu na dob

(tolerancija na neispravan govor)

GODINE

0 – 3

 3 – 5

4 – 5

5– 5,5

GLASOVI

A,E,I,O,

U,P,B,T,

D,K,G,M,

N,J,F,V,

H,L

NJ

S, Z, C, L, LJ

Š,Ž,Č,Ć,

DŽ,Đ, R

Dislalija se može javiti u 3 oblika:

  • Omisija–  izostavljanje ili nečujna realizacija nekog glasa (dijete ne može izgovoriti neki glas (pr. umjesto RIBA- dijete izgovara IBA, PLAVO – PAVO i sl.)
  • Supstitucija– dijete glas ili skupinu glasova koje ne može izgovoriti zamjenjuje drugim glasom (pr. umjesto ŠUMA- dijete izgovara SUMA, RUKA – LUKA ili JUKA)
  • Distorzija– pogrešno (nepravilno) izgovaranje glasa ili skupine glasova – dijete izgovara glasove, ali njihova zvučna realizacija odstupa od standardnog izgovora (pr. jako umekšan izgovor glasova /Š/Ž/Č/ ili ‘francuski’ (grleni) izgovor glasa /R/).

Spomenuti poremećaji mogu biti:

  • sustavni – dijete u svom govoru uvijek, na isti način radi određenu pogrešku
  • nesustavni – dijete nesustavno, ne uvijek i ne na isti način radi pogreške u izgovoru glasova.

Nesustavne pogreške uglavnom prate rani jezično-govorni razvoj kod djece. Ukoliko nisu prečeste smatraju se normalnim dijelom govornog razvoja. Zadrže li se nesustavne pogreške i nakon četvrte godine,možemo govoriti o leksičoj dislaliji ili nesigurnoj slici riječi.

Uzroci poremećaja izgovora su različiti:

  • rascjep (usne, nepca)
  • odstupanja u građi artikulatora
  • nespretnost artikulatora
  • loš fonematski sluh
  • loš govorni uzor
  • infantilni govor
  • zapuštenost
  • roditeljski perfekcionizam
  • dvojezičnost
  • zaostajanje u intelektualnom razvoju.

Ovisno o skupini glasova koja je zahvaćena poremećajem, izgovor glasova dijeli se u nekoliko skupina:

  • Sigmatizamporemećaj izgovora glasova /S/ZC/Š/Ž/Č/Ć/Đ/DŽ/
  • Rotacizamporemećaj izgovora glasa /R/
  • Lambdacizamporemećaj izgovora glasa /L/
  • Kapacizam i gamacizamporemećaj izgovora glasova /K/ i /G/. Najčešće se /K/ zamjenjuje sa  /T/ ,a /G/ sa /D/.
  • Tetacizam i deltacizamporemećaj izgovora /T/ i /D/ (vrlo rijetko)
  • Tetizam poremećaj izgovora glasova kada veći broj suglasnika prelazi u /T/ odnosno /D/
  • Etacizamporemećen izgovor glasa /E/ (ukazuje na moguća blaža oštećenja središnjeg živčanog sustava).

Odgovori