POREMEĆAJ RITMA I TEMPA GOVORA

Mucanje
Mucanje je poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa (usana, jezika, mekog nepca, glasnica, dijafragme), a ponekad ga (kod jakog mucanja) prate grčevi mimičkih mišića lica i nevoljni pokreti tijela (ruku, ramena, cijelog trupa). Grčevi izazivaju nevoljan prekid tečnosti govornog procesa – višekratno ponavljanje ili napeto izgovaranje slogova i glasova, prisilne stanke između i usred riječi, iznenadni prekid govora i različite kombinacije tih simptoma. Mucanje također često prate ubrzan puls, crvenilo, znojenje, širenje zjenica, povećana napetost mišića usana, jezika ili lica.

Statistički podaci pokazuju da 1% svih odraslih osoba muca, a kod djece je taj postotak i nešto veći (2-3%). Iako se to možda čini malo, to ipak znači da oko 40 000 ljudi u Hrvatskoj muca.

Mucanje se najčešće javlja između 2. i 5. godine života (od toga najveći broj u razdoblju 2.-3. godine). To je posebno osjetljiv period razvoja govora kada su za dječji govor karakteristična takozvana ‘fiziološka zapinjanja’. Ta je pojava karakteristična za 80% djece. Zapinjanja i ponavljanja uzrokovana su time što intenzivni razvoj mišljenja u to doba nadilazi razvoj djetetovih govornih mogućnosti. Dijete mnogo toga razumije i želi reći, a još više saznati pa postavlja bezbroj raznih pitanja. Sva njegova aktivnost se prati emotivnim uzbuđenjem. Zbog svega toga govor velikog broja djece od 2. do 5. godine obiluje različitim ponavljanjima, premještanjima riječi u rečenici, zapinjanjima, netočnostima u izgovoru i oblikovanju misli u rečenici. To se naziva razvojno mucanje. Treba paziti da se ta fiziološka zapinjanja na “pogodnom tlu” ne ukorijene i prerastu u patološka zapinjanja odnosno pravo mucanje!

Kao faktore rizika treba istaknuti:

• obiteljsku anamnezu (gotovo polovica djece koja mucaju imaju člana obitelji koji muca)
• dob početka mucanja (djeca koja počnu mucati prije dobi od tri i pol godine imaju veće izgleda da ga i prevladaju)
• trajanje simptoma (75-80% djece koja počnu mucat prestat će spontano mucati i bez logopedske terapije unutar 12-24 mjeseca; no ako dijete muca dulje od 24 mjeseca mala je vjerojatnost da će ga prevladat samo)
• spol (dječaci mucaju tri puta češće od djevojčica),
• druge jezično-govorne teškoće.

      Razvojno mucanje vs. pravo mucanje

Potrebno je dobro razlikovati fiziološka zapinjanja  (razvojno mucanje) od patoloških, odnosno pravog mucanja i to po svojoj količini i načinu odvijanja.

     Fiziološka zapinjanja:

• Ponavljanje cijele rečenice, dijela rečenice ili riječi,
• Preoblikovanje rečenice tijekom govora – “Ona je odletjela, moja lopta je zaletila na krov”,
• Stanke napunjene sa “um”, “ah”, “uh” i slično,
• Prekidanje govora šutnjom (dijete osjeća nesigurnost, nije u stanju odmah oblikovati svoju misao i želju u riječi),
• Pojedina, rijetka lagana ponavljanja dijelova riječi – re-rekla.

    Simptomi uzbune kada je potrebno hitno se javiti logopedu:

• Dijete je počelo ponavljati sve kraći element (prvo je govorilo “mamice, mamice, mamice”, zatim “Ma-ma-mamice”, sada “M-m-m-mamice” i konačno “Mmmmmamice”),
• Povećao se broj ponavljanja (prvo je govorilo “Ma-mamice”, a sada “Ma-ma-ma-ma-mamice”),
• Dijete se bori s riječima (kod ponavljanja riječi ili sloga naglo skače visina glasa),
• Kod ponavljanja se mijenja struktura riječi (“Mah, mah, mah, mamice”),
• Tijekom govora su uočljivi znakovi napetosti mišića lica, dijete podiže ramena, guta zrak, govor se naglo prekida zbog grča u govornom aparatu. To znači da je počelo mucati.

Budući da djeca s normalnim netečnostima pokazuju slična ponašanja kao i djeca koja mucaju ponekad je vrlo teško razlikovati normalna zapinjanja u govoru od pravog mucanja. Ukoliko ste i najmanje zabrinuti zbog govora vašeg djeteta najbolje se obratiti logopedu.

Brzopletost
Brzopletost je poremećaj tečnosti govora. To je način govora koji je obilježen kaotičnošću, brzim prijelazima s jedne misli na drugu, ubrzanim tempom govora, nemogučnošću razrade osnovne ideje, prisutne su teškoće koncentracije na bitno, a sve to se najčešće menifestira u usmenom govoru.  Zbog verbalnih obilježja (jedan od najčešćih simptoma su zastoji u govoru) često se u diferencijalnoj dijagnostici zna zamijeniti s mucanjem.

Brzopleto dijete je obično neuredno, simpatično, nemirno, vedro, otvoreno dijete. Vrlo teško prihvaća norme okoline. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, ne slušaju što im se govori. Zaboravljaju zadaće, knjige i sl. Budući da se jezik i govor uči slušanjem, djeca brzopletaši imaju i jezično-govornih teškoća.

Djeca nisu svjesna svojeg poremećaja, a zbog njihovog  vedrog i otvorenog karaktera i roditelji u rijetkim slučajevima prepoznaju da se radi o nekom poremećaju, te djeca brzopletaši uglavnom dolaze kod logopeda zbog nekih trugih teškoća (pr. nepravilan izgovor pojedinog glasa). Ovo je vrlo kompleksan poremećaj i rad s djecom brzopletašima vrlo je dugotrajan.

Bradilalija
Bradilalija je pretjerano spor govor. Javlja se kao posljedica organskih oboljenja središnjeg živčanog sustava, najčešće kod endokrinoloških oboljenja. Može se javiti i kod neke djece s mentalnom retardacijom te kod psihički bolesnih osoba/djece. Glavno obilježje bradilalije je produžavanje svih glasova, posebno samoglasnika te usporen ritam i tempo govora. Djeca s takvim govorom i inače su usporena, troma, nespretna i ostavljaju dojam lijenosti i nezainteresiranosti. Važno je poticati i vježbati motoriku cijelog tijela, a preko nje motoriku govornih organa.